Nedžad Ibrišimović (20. oktobar 1940, Sarajevo - 15. septembar 2011, Sarajevo) je bio bosanskohercegovački književnik. U trećoj godini je ostao bez oca i s majkom odlazi u Žepče gdje završava osnovnu školu. Nakon jednogodišnjeg pohađanja tehničke škole u Zenici, 1957. godine prelazi u Sarajevo i pohađa srednju školu za primjenjene umjetnosti, odsjek vajarstvo i završava je 1961. godine. Nakon godinu dana nastavničkog rada u Žepču, upisuje studij filozofije u Sarajevu i diplomira 1977. godine.
Bio je urednik u listovima "Naši dani" i "Oslobođenje", jedno vrijeme bio je nastavnik u Goraždu, ali je uglavnom bio profesionalni književnik.
U toku agresije na BiH direktno se uključio u odbranu zemlje. Na Dobrinji je organizovao KZB "Preporod" koja je radila i u doba blokade ovog dijela Sarajeva.
Član je Udruženja likovnih umjetnika BiH od 1982. godine. Od 1982. do 2000. imao deset samostalnih izložbi. Bio je predsjednik je Društva pisaca Bosne i Hercegovine, od 1993. do 2001. godine, a od 1995. do 1998. glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost "Život". Prevođen je na češki, turski, albanski, engleski, francuski, španski, njemački i italijanski.
Nakon izlaska iz štampe remek djela "Vječnik" (2005.), Društvo pisaca BiH ga je kandidiralo za Nobelovu nagradu. Roman "Vječnik" je oborio sve rekorde u izdavačkoj kući Svjetlost iz Sarajeva, uključujući i Selimovićev "Derviš i smrt". U januaru 2009. godine u izdanji IKD "Šahinpašić" objavljeno je osmo izdanje "Vječnika", a ukupan tiraž svih izdanja je 12.000 primjeraka.
Umro je 15. septembra 2011. godine u Sarajevu u 71. godini života.

Διάσημα Πρόσωπα »  Writers

karikaturabosnabosnianadarevicsenadibrisimovicnedzad